Hrvatska Kostajnica

 Povijest


Najstariji pisani dokumenti koji govore o Kostajnici i njenoj okolici su isprave koje knezovima Vodičkim (1200.) kasnije knezovi Babonići - Blagajski pišu ugarsko-hrvatski kraljevi. Knezovi Vodički tijekom 13. stoljeća proširuju svoje posjede na područje između Une, Žirovca, Zrinske gore te Hrvatske Kostajnice. Godine tisuću dvjesto osamnaeste godine Andrija II. potvrđuje knezovima Babonićima prava i posjede u Pounju.

Prvi put u povijesti Kostajnica se spominje tisuću dvjesto četrdesete godine, u ispravi meštra templarskog reda u Dubici, a kojom se potvrđuje kupovina neke zemlje u dubičkom kotaru. Opisujući zemlju, isprava govori da njena međa dolazi do puta koji iz Kostajnice vodi u Dubicu.

U ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. od 4. srpnja tisuću dvjesto pedeset i osme godine ponovno se spominje Kostajnica u sporu oko zemlje. Isprava rješava spor koji je nastao zbog zemlje koja se zove Kostajnica, a spor je nastao zato što neki podložnici dubičkog kastruma tvrde, da je kostajnički građanin Hutinka zaposjeo tu zemlju Kostajnicu silom, po smrti kralja Kolomana.

Hutinka tvrdi obratno, da je tu zemlju uživao već za kraljeva života i sve do sada u miru. Kralj povjerava rješavanje problema zagrebačkom Kaptolu, a njihov čovjek ispitavši slučaj na licu mjesta, rješava ga tako da je Hutinka vratio sam dio te zemlje Dubičanima. Između njihovih posjeda određene su međe.


Isprava hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana iz tisuću dvjesto sedamdeset i druge godine potvrđuje ispravu kralja Bele IV. iz 1258. godine što su tražili Hutinkini sinovi, plemići Marin, Petar i Ivan.

Ban Ivan, 11. travnja tisuću tristo dvadeset i četvrte godine Dioniziju Kostajničkom daje neki posjed Grdjen, a isprava Dionizija naziva magistrom visoki kraljevski službenik. On je "sin Petra kostajničkog" ili od Kostajnice, očito sin Petra, kojeg spominje isprava iz 1272. godine, sina Hutinkova.

Ponovni spor oko zemlje događa se 1351. kojeg rješavaju svjetovna i duhovna vlast u Dubici. Spor je nastao zato što su Benko i Matija sa svojim ljudima i rođacima magistra Ivana, sina Dionizija Kostajničkog, nanijeli nekim dubičkim građanima dosta veliku šetu na posjedu Gorica. Spor rješava Zagrebački kaptol 1352. tako da su Petar i Nikola knezovi Kostajnički zamijenili neke svoje zemlje za zemlje nekih dubičkih građana.